Integracija arhitekture, održivog razvoja i veštačke inteligencije (AI) omogućava stvaranje energetski efikasnih i ekološki prihvatljivih zgrada koje su prilagođene potrebama održivog okruženja. Imajući ovo u vidu, obrazovanje budućih profesionalaca u oblasti arhitekture dobija sve veći značaj.
Studenti arhitekture koriste veštačku inteligenciju u projektovanju i urbanističkom planiranju na različite inovativne načine, oslanjajući se na njene mogućnosti da unaprede kreativnost, efikasnost i održivost. AI alati za projektovanje omogućavaju studentima da istraže brojne dizajnerske alternative, modeliranje, zoniranje, analizu energije i optimizaciju materijala. Alati poput Tally ili Sefaira koriste AI za procenu životnog ciklusa građevinskih materijala, potrošnje energije i ugljeničnog otiska.
Softver poput UrbanSim omogućava procenu promena u transportnim sistemima i zoniranju, kao i promociju održivosti urbanih sredina. Alati poput AutoCAD-a sa AI dodatkom omogućavaju brzo generisanje detaljnih planova. ChatGPT ili SketchUp nude predloge, savete za dizajn ili konceptualne ideje. Alati kao što su Miro ili Figma, koji integrišu AI, pomažu studentima da efikasnije sarađuju na složenim projektima. Integracija AI-a u virtuelnu realnost (VR) i proširenu realnost (AR) omogućava studentima da urone u virtuelne modele svojih projekata. Alati poput Enscape i Unreal Engine-a koriste AI kako bi unapredili realizam virtuelnog okruženja. Platforme poput Iris.ai pomažu studentima da pronađu i sumiraju istraživačke članke, pronalazeći inspiraciju i nove uvide za svoje projekte.
KRITIČKI REALIZAM I AI
Digitalni blizanci u arhitekturi predstavljaju virtuelne modele fizičkih zgrada kreiranih na osnovu podataka prikupljenih putem senzora i modelovanja informacija o zgradama (BIM). Oni nude uvid u realnom vremenu o performansama zgrade, omogućavajući simulacije i analizu faktora poput potrošnje energije, strukturnog stanja i popunjenosti. Ova tehnologija pomaže arhitektama i inženjerima da donose informisane odluke, unapređuju funkcionisanje zgrada i predviđaju potrebe za održavanjem, što vodi ka boljem dizajnu, upravljanju i održivosti. Dalji razvoj digitalne metodologije koja integriše digitalne blizance, BIM, IoT i AI sa praksama lean gradnje ključno je za optimizaciju procesa izgradnje, smanjenje kašnjenja i otpada resursa, stvaranje zgrada sa neto-nultim emisijama i postizanje značajnih ekonomskih i vremenskih ušteda.
Uprkos značajnim naprecima u primeni AI-a u globalnom sektoru dizajna, postoji značajan jaz u razumevanju percepcije studenata arhitekture u Srbiji i Crnoj Gori o AI-ju i njegovim implikacijama na unapređenje održivosti. Ovaj jaz je ključan jer stavovi studenata, budućih inženjera, igraju značajnu ulogu u uspešnoj i održivoj integraciji AI tehnologije.
Prilikom istraživanja preseka održivosti i veštačke inteligencije u arhitekturi, može se razmotriti nekoliko istraživačkih paradigmi. Kritički realizam istražuje kako AI utiče na održive prakse u okviru složenih društvenih, tehnoloških i ekoloških sistema. Pragmatizam se fokusira na praktične primene AI-a u postizanju održivosti, procenjujući efikasnost ovih metoda. Sistematsko razmišljanje posmatra održivost kao međusobno povezan sistem, gde AI optimizuje elemente poput energetske efikasnosti i upravljanja resursima. Teorija sociotehničkih sistema istražuje interakciju između tehnoloških napredaka i društvenog konteksta, dok eko-centrična paradigma razmatra kako AI može uskladiti tehnološke inovacije sa ekološkim etikom u cilju zaštite i obnove ekosistema.
S obzirom na to da je upotreba AI alata još u ranoj fazi i da se njihov razvoj tek očekuje, postavlja se pitanje da li studenti svih profila pravilno koriste ove alate. Nesumnjivo je da većina studenata koristi AI alate, međutim, održivost, koja je ključna komponenta svih savremenih projekata, adresirana je samo u određenim oblastima studija.
Uzimajući to u obzir, naše istraživanje ima za cilj da popuni ovaj jaz pružanjem detaljne analize stavova studenata arhitekture u obe zemlje prema usvajanju veštačke inteligencije, sa posebnim fokusom na njene potencijalne implikacije na održivost u arhitektonskom sektoru.
Kako bismo adresirali identifikovane probleme, naše istraživanje ima za cilj da istraži sledeća ključna pitanja:
Kakvo je razumevanje studenata arhitekture o glavnim pokazateljima održivosti koji su od suštinskog značaja u savremenoj arhitektonskoj praksi?
INTEGRACIJA AI U OBRAZOVANJU
Kakve su percepcije studenata arhitekture u vezi sa prihvatanjem i korišćenjem veštačke inteligencije u arhitektonskoj praksi?
U kojoj meri usvajanje veštačke inteligencije u arhitekturi može doprineti postizanju ciljeva održivosti?
Kako bi se unapredila integracija veštačke inteligencije (AI) u obrazovanju u oblasti održivosti u arhitekturi preporučuje se razvoj ciljanih programa obuke za AI koji obuhvataju i teorijsko razumevanje i praktičnu primenu. Organizovanje zajedničkih radionica između škola arhitekture može pomoći u razmeni znanja i usklađivanju obrazovnih praksi. Usklađivanje i standardizacija nastavnih planova i programa osiguraće doslednu integraciju AI-a i olakšati efikasno upoređivanje rezultata.
Povećanje dostupnosti AI alata i resursa ključno je za omogućavanje praktičnog iskustva studentima. Proširivanje istraživanja i sprovođenje kontinuiranih procena doprineće usavršavanju strategija za integraciju AI-a. Uključivanje AI alata u metode ocenjivanja podstaći će praktičnu primenu, dok će promocija interdisciplinarnih projekata koji kombinuju AI, održivost i arhitekturu pripremiti studente za složenosti savremene arhitektonske prakse.
Implementacija ovih koraka pomoći će u uspostavljanju ravnoteže između korišćenja AI alata i percepcija, što će dovesti do efikasnijeg obrazovanja u arhitekturi.